Čista voda i
higijenski uvjeti

Zahvaljujući teškoj gospodarskoj situaciji i lošoj infrastrukturi brojnih zemalja, milijuni ljudi u svijetu umiru svake godine zbog nedostatka odgovarajućeg sustava opskrbe pitkom vodom te loših sanitarnih i higijenskih uvjeta.

Njezino veličanstvo voda

Voda, “plavo zlato”, sa svojih više od 40 anomalija vlada svijetom i primarni je medij putem kojeg osjećamo klimatske promjene, koje će odrediti i našu budućnost – jesmo li spremni za to?

Svijet koji nas okružuje prepun je anomalija u svim oblicima žive i nežive prirode, a rekorder u anomalijama je voda – ta “obična” tekućina sastavljena od samo jednog atoma kisika i dva atoma vodika. Više od 40 otkrivenih anomalija vode ozbiljno dovodi u pitanje definiciju anomalije s obzirom na to da je ova jednostavna tekućina s toliko grešaka matrica života, sastavni dio svih “savršenih” bića te upravlja životom na Zemlji. Nema mjesta na planetu gdje nećemo naći vodu jer ima je u izobilju. Iako nije rijetka i čovjeku tako dragocjena tvar poput zlata ili nafte, postaje sve važnija u opstanku čovjeka na Zemlji. Nestašica vode već sada pogađa 40 posto stanovništva, a do 2025. očekuje se da će 1,8 milijardi ljudi živjeti u područjima s apsolutnom nestašicom vode.

Voda postaje “plavo zlato” oko kojeg se vode sukobi, a s klimatskim promjenama taj se rizik povećava. O tome govore i podaci zabilježeni u najvećoj svjetskoj bazi podataka Water Conflict Chronology u kojoj je do srpnja 2018. naveden 551 slučaj najrazličitijih vrsta sukoba oko vode u razdoblju od 3000. godine prije nove ere do danas, s tendencijom rasta broja sukoba. “Sit gladnom ne vjeruje” jer nekadašnje mukotrpno nošenje kanti s vodom sa zdenaca, česmi ili potoka zamijenjeno je elegantnim pokretom ruke na slavini. No, i danas postoje mjesta na Zemlji u kojima najčešće žene i djeca prevaljuju kilometre kako bi zagrabili vodu sumnjive kakvoće za svoje dnevne potrebe. Klimatske promjene tjeraju nas da promislimo o budućnosti kakvu smo iskrojili, a voda nam svakodnevno šalje signale da naš “kroj” nije dobar. Stručnjaci kažu kako voda može pamtiti, što će se vjerojatno opet pripisati još jednoj anomaliji. Priznajte, ona je više od samo jednostavne i obične vode, pune grešaka. Ona je čudesna i zaslužuje našu punu pozornost te najprestižniju titulu koju joj čovjek može dodijeliti – njezino veličanstvo voda!

Utjecaj klimatskih promjena na vodne resurse

Ta čudesna voda primarni je medij putem kojeg ćemo osjetiti učinke klimatskih promjena. Stručnjaci izvještavaju kako su mjerenja pokazala da je 16 od 17 najtoplijih godina zabilježeno od početka 21. stoljeća te kako je 2016. godina bila najtoplija godina od kada postoje mjerenja. Prema klimatskim modelima i scenarijima, procjenjuje se da će do 2100. temperature u Hrvatskoj porasti od 2,4 do 4,9 °C s porastom sušnih godina na cijelom području Hrvatske te porastom ekstremno vlažnih godina u istočnoj Hrvatskoj, uz opći trend izmjenjivanja ekstremnih suša i poplava te učestalost prirodnih katastrofa.

Prema Izvještaju o procijenjenim utjecajima i ranjivosti na klimatske promjene po pojedinim sektorima iz 2017. godine, procjenjuje se daljnje povećanje temperature zraka i evapotranspiracije, stagnacija trenda ukupnih oborina s nepovoljnim godišnjim rasporedom oborina, što će utjecati na stvaranje vodnih zaliha te povećanje varijabilnosti godišnjih promjena s dugotrajnim pojavama sušnih razdoblja. Kopnene vode i more iznimno su vrijedni resursi, ali i vrlo ranjivi na utjecaj klimatskih promjena. Bogatstvo vodnog resursa i prirodnih ljepota svrstava Hrvatsku u sam vrh europskih i svjetskih lista pa je po raspoloživim količinama vode na petome mjestu u Europi i 42. mjestu u svijetu (UNESCO, 2003.). Uz bilancu površinskih voda (vlastitih i tranzitnih) od 156,3 x 10⁹ m³/god. i obnovljive zalihe vode od 9133,3 x 106 m³/god., možemo reći kako je Hrvatska relativno bogata vodom i za sada problemi s vodom nisu na kritičnoj razini, a nisu ni ograničavajući čimbenik razvoja. No, zbog naglašene prostorno-vremenske neravnomjernosti raspoloživih zaliha, čemu pridonosi i velik udio krškog područja (50 %) koji ima slabu mogućnost dugotrajnog zadržavanja vode, i u sadašnjim klimatskim uvjetima pojavljuju se problemi u opskrbi vodom, osobito izraženi u jadranskom slijevu tijekom ljetnih sušnih razdoblja. Procjenjuje se da bi ti problemi mogli biti pojačani klimatskim promjenama, ali i činjenicom da su kopneni i morski resursi u velikoj mjeri ovisni i o prekograničnim utjecajima (gotovo su sve veće rijeke u Hrvatskoj prekogranične, a Jadransko more pod utjecajem je Sredozemnog mora). Posebno su ugroženi priobalni krški vodonosnici i ostali vodni resursi priobalja zbog očekivanih smanjenih protoka i razina podzemnih voda te prodora mora u vodonosnike, kao i ulaska zaslanjenih morskih voda duž korita vodotoka u zaleđu. Naglašene negativne posljedice očekuju se kod vodotoka u priobalju zbog kumulativnog učinka istovremenih pojava podizanja razine mora i ekstremnih protoka. Duga obalna linija čini Hrvatsku ranjivom na porast razine mora, čime će povijesne jezgre gradova Nin, Zadar, Šibenik, Split, Stari Grad ili Dubrovnik biti najosjetljivije, kao i dolina Neretve te ostale niske obale, plaže i infrastruktura uz priobalje i na otocima.

Gradovi pod prijetnjom poplava

Od svih opasnosti koje mogu biti izazvane klimatskim promjenama, najveća su prijetnja poplave. One koje su se dogodile proteklih godina pokazuju da su i pojedini dijelovi državnog područja Hrvatske vrlo ranjivi i to uglavnom zbog nezavršenih zaštitnih sustava ili neizgrađenih i nedovoljno održavanih regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina. Procjenjuje se da poplave potencijalno ugrožavaju oko 15 posto državnoga kopnenog teritorija, od čega je veći dio zaštićen i omogućava različitu razinu sigurnosti. Promatrajući više od 260 evidentiranih povijesnih poplava iz baze podataka Hrvatskih voda, može se zaključiti kako je vodno područje Dunava u nepovoljnijem položaju od jadranskoga vodnog područja. Katastrofalna poplava 2014. godine u istočnoj Slavoniji i bujične poplave na zadarskom području 2017. upozorile su na moguće posljedice ekstremnih oborina koje premašuju i projektirane količine za koje su sagrađeni sustavi kao i utjecaj međudržavnih rijeka, koje mogu donijeti oborinsku vodu iz susjednih zemalja.

U sustavima kružnog i održivog gospodarstva otpadne vode nisu samo alternativni izvor vode, one stvaraju novu vrijednost i mogu biti izvor energije, hranjivih i ostalih tvari koje se mogu ponovno upotrijebiti, a odgovorno upravljanje vodama može pomoći u zaštiti ekosustava.

Uz predviđene projekte sustava obrane od poplava, koji se kontinuirano grade te bi trebali biti potpuno sagrađeni do kraja 2038. godine, posebno mjesto valja dati prirodnim resursima koji se mogu staviti u funkciju uz relativno manje troškove, a mogu dati odgovore na klimatske promjene. Pokazalo se to kao odlična praksa. Retencije i akumulacije u koje se “sprema” višak vode i snižava razina vode u vodotocima postaju vrlo moćan alat u borbi protiv poplava uzrokovanih klimatskim promjenama.

Također, kontroliranim upravljanjem ustavama na tim objektima omogućuje se i uporaba spremljenih voda za druge potrebe u sušnim razdobljima (vodoopskrba, očuvanje bioraznolikosti), a dio su njih vrijedna zaštićena područja zbog iznimne bioraznolikosti (parkovi prirode Kopački rit i Lonjsko polje). Korist retencija u obrani od poplava posebno je vidljiva za srednje Posavlje kojim se štiti Zagreb i nizvodno područje slijeva Save, ali i istočnu Slavoniju i Baranju s retencijskim područjem Kopačkog rita, zatim za Zagreb koji od bujičnih voda s Medvednice štite brdske retencije, za Kosinjsku dolinu s retencijom Lipovo polje i druge. Prema podacima Hrvatskih voda iz ožujka 2017. godine, u Republici Hrvatskoj je 18 sagrađenih nizinskih retencija, ukupnoga kapaciteta većeg od 2,2 milijarde m³, čime Hrvatska postaje primjer dobre prakse u obrani od poplava i ostalim europskim zemljama. Osim retencija, pronalaze se i drugi prirodni resursi u borbi protiv poplava. Tako se diljem Hrvatske provode projekti čišćenja starih kanala, revitalizacije rukavaca (projekt DravaLIFE), čišćenja špilja i jama, a stavit će se u funkciju i retencija Kupčina u obrani Karlovca i retencija Hreljin u obrani Ogulina. Karte opasnosti od poplava i karte rizika trebale bi biti dio svih prostornih planova kako bi se u budućnosti izbjegli problemi plavljenja objekata u nebranjenim područjima.

„Kriza vode najprisutnija je, najozbiljnija i najnevidljivija dimenzija ekološkog pustošenja planeta Zemlje“ Vandana Shiva, indijska fizičarka, ekološka aktivistica i spisateljica.

U nekim našim gradovima dogodile su se takozvane urbane poplave: betonirane i asfaltirane vodonepropusne površine pri obilnoj oborini uzrokuju bujične vode koje gradske kanalizacije ne mogu prihvatiti. Zbog toga se u okviru svjetske prakse posljednjih 20-ak godina postupno uvode novi pristupi u urbanim područjima, tzv. održivi sustavi urbane odvodnje oborinskih voda s nizom “zelenih” objekata kao što su zatravljeni jarci, lagune, bioretencije, biljni uređaji, podzemne retencije, kišni spremnici, infiltracijski jarci, kišni vrtovi, zeleni krovovi, zeleni zidovi, ali i popločavanje ulica ili uporaba propusnih materijala poput upijajućeg betona. Mnogo je uspješnih projekata diljem svijeta, a na svjetskim iskustvima i Hrvatska polako uvodi “zelenu infrastrukturu” u rješavanje urbanih poplava. Grad Pula realizirao je djelomično “zeleni” projekt, dok pripremljen projekt ozelenjavanja Zadra kod Starog i Novog Bokanjca čeka realizaciju.

Hoće li gradovi ostati žedni?

Sve izraženiji problem rasta broja stanovništva u urbanim sredinama s većim potrebama za vodom i neadekvatnim sustavima odvodnje oborinskih voda pojačan je klimatskim promjenama. Prema procjenama, do 2030. globalne će potrebe za vodom porasti 50 posto. Zabrinjavajući scenarij u vezi s pitkom vodom globalno već postoji jer više od polovine svjetske populacije živi u gradovima, a predviđa se da će do 2050. taj udio porasti na dvije trećine. Primjer Cape Towna u Republici Južnoj Africi, koji je početkom godine imao veliku krizu s pitkom vodom sa samo 50 litara po stanovniku, upozorenje je cijelom svijetu o mogućem scenariju koji očekuje mnoge gradove i države ako ne počnemo integralno upravljati vodama i racionalno koristiti zalihe vode. Imajući na umu predviđanja o porastu temperature, sušna razdoblja, neravnomjernost oborina, nemogućnost zadržavanja vode u kršu i izrazit prekogranični utjecaj na vodne zalihe u dunavskom području, možemo reći kako opskrba vodom u Hrvatskoj može postati ranjiva na klimatske promjene. Ako tome pridodamo povećane potrebe za vodom u ljetnim mjesecima u priobalju zbog velikog broja turista i s time povezan pritisak od onečišćenja na vode, problem postaje veći, osobito na otocima.

Te činjenice zahtijevaju i preokret u dosadašnjem razmišljanju u opskrbi vodom jer vrlo veliki gubici vode u sustavima javne vodoopskrbe u Hrvatskoj koji dosežu gotovo 50 posto (čak 230 milijuna m³/god.) odaju dojam kako nismo racionalni u korištenju vode. Problemu gubitaka voda iz sustava javne vodoopskrbe desetljećima se nije pridavalo osobitu pozornost pa su se umjesto smanjenja gubitaka rješenja tražila u novim izvorištima. To neracionalno promišljanje, koje je financijski opterećivalo krajnje korisnike i pružatelje usluga, tražilo je promjenu. Ona je došla potkraj 2017. godine, kada su Hrvatske vode pokrenule program smanjenja gubitka voda u javnim vodoopskrbnim sustavima ukupnog iznosa većeg od 100 milijuna kuna u 2018. godini, putem kojeg će se sufinancirati projekti javnih isporučitelja vodnih usluga. Također, u racionalnosti upravljanja pitkom vodom potrebno je provesti reformu i okrupnjavanje isporučitelja vodnih usluga kako bi se omogućila sigurna, ekonomična i kvalitetna usluga jer 90 od 135 isporučitelja ima vrlo upitnu rentabilnost poslovanja.

U razdoblju od 2000. do 2011. godine poplave su u Europi zahvatile 3,4 milijuna ljudi i odnijele više od 1000 ljudskih života, a procjenjuje se kako će do 2085. godine poplavama biti izloženo čak 5 milijuna stanovnika godišnje, posebno u gradovima.

Kako se danas za vodoopskrbu iskorištavaju podzemne vode u 86 posto slučajeva te se priključenost stanovništva na javne sustave planira sa sadašnjih 84 posto povećati na 90 – 95 posto, pitanje sigurne opskrbe vodom postaje složenije u okolnostima klimatskih promjena, ugroženosti i smanjenja vodnih zaliha. Podaci i analize pokazatelja stanja voda upozoravaju na činjenicu da su vodni resursi Hrvatske izloženi utjecaju ljudskih aktivnosti. Ugroženost zaliha voda odnosi se na onečišćenja voda od poljoprivrede, komunalnih otpadnih voda, otpadnih voda iz gospodarstva, odlagališta otpada, prometnica i drugo. Zaštita voda provodi se redovitim nadzorom stanja voda i provedbom mjera kako bi se postiglo dobro stanje voda, ali i gradnjom sustava za prikupljanje i pročišćavanje otpadnih voda.

Od definiranih 768 aglomeracija u Hrvatskoj, za njih 282 veće od 2000 ES treba uspostaviti sustave odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda sukladno propisima EU do 2023. godine, za što je potrebno 22 milijarde kuna, što se velikim dijelom osigurava iz europskih fondova. Danas je na sustave javne odvodnje priključeno 46 posto stanovništva, a pročišćavanjem otpadnih voda obuhvaćeno je 35 posto stanovništva. Proglašenjem vodnog područja Dunava osjetljivim područjem štite se i vodni resursi tog područja. Radi zaštite vodnih zaliha Hrvatske proglašeno je 16 zaštićenih područja površinskih voda i 320 zaštićenih područja podzemnih voda te šest ranjivih područja u 75 općina u sedam županija i Zagrebu zbog onečišćenja nitratima poljoprivrednog podrijetla i na njima će se provoditi pojačane mjere zaštite. Zasad je kakvoća vode iz javnih sustava zadovoljavajuća jer je, prema podacima Zavoda za javno zdravstvo, neispravnih uzoraka u 2017. bilo samo 3,1 posto. Problemi u kakvoći voda odnose se na lokalne vodovode, kod koji je čak 56,4 posto uzoraka bilo neispravno, a privatni bunari ispituju se samo na zahtjev korisnika. Nekih problema ima i u istočnoj Slavoniji tamo gdje je povećana koncentracija arsena, željeza, mangana i amonija, koji su prirodno prisutni u dubokim vodonosnicima pa se rješenja traže u poboljšanim tehnologijama uklanjanja na prihvatljivu razinu te novim izvorištima.

Problem opskrbe vodom velikih urbanih sredina pod utjecajem klimatskih promjena moguće je riješiti samo racionalnom uporabom pa su tako sve više u fokusu otpadne vode gradova, koje se u nedostatku izvora pitke vode mogu reciklirati i ponovno upotrijebiti. Dok se na svjetskoj razini danas više od 80 posto otpadnih voda vraća u ekosustav bez pročišćavanja ili ponovne uporabe, ugrožavajući zdravlje i ekosustave, neke države uspješno recikliraju pročišćene vode u nedostatku ostalih izvora vode. Procjenjuje se da se na dan u svijetu ponovno upotrijebi oko 22 milijuna m³ vode na dan, od čega najviše u SAD-u, dok, primjerice, Izrael planira do 2020. ponovno koristiti 50 posto pročišćene vode za navodnjavanje. U Europi je aktivno više od 200 projekta vezanih za ponovnu uporabu vode, a u Hrvatskoj je puno veći broj slučajeva recikliranja onečišćene vode (npr. zalijevanje hortikulture u kampovima Krk, Park Umag) u odnosu na ponovnu uporabu vode (betonare, praonica rublja Klinike za ortopediju Lovran).

Gladni gradovi

Zbog klimatskih promjena do 2050. godine očekuje se smanjenje prinosa poljoprivrednih kultura za 3 do 8 posto jer će suša biti jedan od najvećih uzroka šteta. Uz takve prognoze koje su rezultat smanjenja vode u tlu, povišene temperature zraka, obilnih oborina s poplavama, zaslanjivanja polja uslijed podizanja mora, klimatske promjene generiraju dvojake pritiske u poljoprivredi: s jedne strane utječu na smanjenje raspoloživih vodnih zaliha, a s druge se pojačava potreba za vodom. Stabilna i sigurna poljoprivredna proizvodnja u ovim izmijenjenim okolnostima ipak neće biti moguća bez navodnjavanja. Nacionalnim projektom navodnjavanja iz 2005. godine planirano je osposobiti za navodnjavanje 65.000 ha poljoprivrednih površina, a procjenjuje se da ih se danas navodnjava oko 22.500 ha.

Radi osiguranja planiranih količina voda za navodnjavanje bit će potrebna i učinkovitija uporaba naših vodnih resursa u svim drugim sektorima, ali i pronalaženje alternativnih rješenja. Ispravno obrađene otpadne vode mogu pružiti učinkovitu alternativu za ispunjavanje poljoprivredne potražnje za vodom, što je već postala praksa u nekim zemljama. Također, korištenjem otpadnih voda u poljoprivredi više pitke vode može biti dostupno za druge potrebe, uključujući prirodu i kućanstva. Promjena prehrambenih navika i izbor proizvoda za čiju je proizvodnju potreban manji utrošak vode, uz edukaciju šire javnosti, može pridonijeti smanjenju potreba za vodom u proizvodnji. Primjerice, za kilogram pšenice potrebno je utrošiti 1800 litara vode, dok je za proizvodnju kilograma govedine potrebno 15.400 litara. U razvijenim zemljama baca se oko 30 posto hrane koja se kupuje, a time propada i sva voda potrebna za proizvodnju, obradu, transport, distribuciju i pripremu te hrane.

Što možemo učiniti?

Svjetska populacija osjetljiva je na klimatske promjene i rizike, a najviše će biti pogođeni stanovnici urbanih sredina, osobito siromašnih četvrti, priobalja, područja izloženih negativnim utjecajima čovjeka na vode, kao i rizične skupine poput osoba starije dobi, djece, bolesnih i nomadskih naroda. Svoje dosadašnje navike i ležernost prema prirodnim resursima kao da su nepresušno blago trebat će ne samo preispitati nego i potpuno promijeniti. Primjerice, plastika koja je u prošlom stoljeću bila revolucionaran proizvod danas je prijetnja u hranidbenim lancima i potencijalno je štetna za ljudsko zdravlje. Zabranama pokušavamo riješiti taj problem, no ona će još stoljećima plivati u našim morima i rijekama. Važne preokrete morat ćemo učiniti i u pitanjima vezanim uz vodu, racionalno je trošiti i ponovno upotrijebiti. Otpadne vode, osobito velikih gradova, potencijalan su izvor vode koju možemo pročistiti i ponovno upotrijebiti. Primjenom prirodnih, “zelenih” rješenja možemo pomoći u rješavanju prijetnji od poplava, ali i pridonijeti ozelenjavanju gradova i bioraznolikosti. Očuvanjem vrijednih močvarnih sustava koji nam osiguravaju rezerve vode, pročišćavanje voda, prihranu podzemnih tokova i zaštitu bioraznolikosti, možemo znatno pridonijeti globalnom očuvanju voda. Primjere dobre prakse u svijetu trebamo prenositi i primjenjivati, a edukacijom najmlađih i javnosti potaknuti razumijevanje i prihvaćanje odgovornosti očuvanja vodnih resursa kao uvjeta života. Stoga su i Hrvatske vode 2013. pokrenule dječji program u okviru kojega su objavljene četiri edukativne slikovnice koje se prezentiraju u školama i vrtićima. Zanimanje za vodu i njeno očuvanje potiče se i izvođenjem predstave o vodi te natječajem za osnovne škole. Od 2013. godine educirano je gotovo 18.000 djece na 213 prezentacija i 67 predstava.

Gubici vode u sustavima hrvatske javne vodoopskrbe iznose 50 posto i to se žurno mora promijeniti!

Vodno gospodarstvo na čelu s Ministarstvom zaštite okoliša i energetike te Hrvatskim vodama ulaže puno napora kako bi se vodni resursi očuvali i racionalno koristili. Suradnja s ostalim sektorima i djelatnostima ključni je čimbenik uspjeha, a edukacija najmlađih jamči da će znanje i iskustvo iz 142 godine duge tradicije upravljanja vodama u Hrvatskoj biti u najboljim rukama. Možda nemamo sve odgovore na pitanja o klimatskim promjenama i još nas čeka dalek put u sagledavanju uzroka i posljedica, ali jedno je sigurno – zajedno i odlučno moramo učiniti sve kako bismo očuvali njezino veličanstvo vodu!

NAPISALA Marija Vizner
SNIMILI Antun Cerovečki, Davor Čevizović i Marinko Babić