Gladni gradovi

Zbog klimatskih promjena do 2050. godine očekuje se smanjenje prinosa poljoprivrednih kultura za 3 do 8 posto jer će suša biti jedan od najvećih uzroka šteta. Uz takve prognoze koje su rezultat smanjenja vode u tlu, povišene temperature zraka, obilnih oborina s poplavama, zaslanjivanja polja uslijed podizanja mora, klimatske promjene generiraju dvojake pritiske u poljoprivredi: s jedne strane utječu na smanjenje raspoloživih vodnih zaliha, a s druge se pojačava potreba za vodom. Stabilna i sigurna poljoprivredna proizvodnja u ovim izmijenjenim okolnostima ipak neće biti moguća bez navodnjavanja. Nacionalnim projektom navodnjavanja iz 2005. godine planirano je osposobiti za navodnjavanje 65.000 ha poljoprivrednih površina, a procjenjuje se da ih se danas navodnjava oko 22.500 ha.

Radi osiguranja planiranih količina voda za navodnjavanje bit će potrebna i učinkovitija uporaba naših vodnih resursa u svim drugim sektorima, ali i pronalaženje alternativnih rješenja. Ispravno obrađene otpadne vode mogu pružiti učinkovitu alternativu za ispunjavanje poljoprivredne potražnje za vodom, što je već postala praksa u nekim zemljama. Također, korištenjem otpadnih voda u poljoprivredi više pitke vode može biti dostupno za druge potrebe, uključujući prirodu i kućanstva. Promjena prehrambenih navika i izbor proizvoda za čiju je proizvodnju potreban manji utrošak vode, uz edukaciju šire javnosti, može pridonijeti smanjenju potreba za vodom u proizvodnji. Primjerice, za kilogram pšenice potrebno je utrošiti 1800 litara vode, dok je za proizvodnju kilograma govedine potrebno 15.400 litara. U razvijenim zemljama baca se oko 30 posto hrane koja se kupuje, a time propada i sva voda potrebna za proizvodnju, obradu, transport, distribuciju i pripremu te hrane.