Pogubni čovjekov otisak
Znanstvenici, zaštitari prirode i autohtoni narodi oglašavaju alarm za planet već desetljećima. Oglušujući se na upozorenja sada smo ušli u ubrzano nepovratno izumiranje životinjskih i biljnih vrsta, nestajanje staništa i vitalnih biljnih kultura te opasnu eru globalnih klimatskih promjena.
Pretpostavili smo da će priroda sa svojom raskošnim raznolikošću zauvijek biti ovdje za nas i naša potrebe i potom za našu djecu i djecu njihove djece. Međutim neograničena potrošnja, kratkovidno oslanjanje na fosilna goriva i neodrživo iskorištavanje prirode sada ozbiljno prijete budućnosti čovječanstva.
Čovječanstvo je u opasnosti zbog gubljenja prirodne podrške okoliša i živog svijeta. Od koraljnih grebena do prašuma i travnjaka prirodu uništavamo strahovitom brzinom. Biomasa divljih životinja pala je za 82 posto, a prirodni ekosustavi prepolovljeni, dok milijunu vrsta prijeti izumiranje. Među njima su i kukci, krucijalni za oprašivanje – prognoze su da jednoj od deset vrsta prijeti izumiranje, a ponegdje su već iščezli. Gubici zbog nestanka oprašivača broje već 577 milijardi dolara na žitaricama, dok degradacija tla reducira produktivnost za 23 posto na globalnoj razini.
Stručnjaci upozoravaju da hitno moramo mijenjati odnos prema okolišu i načinu života, mijenjati tradicionalne pristupe proizvodnji i potrošnji, provesti golema ulaganja u šume i zelenu infrastrukturu, promijeniti osobna ponašanja sve do smanjenja konzumiranja mesa i općenito materijalnih dobara.
Čovjekov otisak na planetu postao je predubok, gotovo ireverzibilan, i ne ostavlja mnogo prostora za drugo. Tri četvrtine zemlje pretvoreno je u obradive površine, betonirano, zauzeto akumulacijskim jezerima ili već na neki drugi način okupirano. Tri četvrtine rijeka i jezera rabi se za zemljoradnju i stočarstvo. Rezultat je da više od 500.000 vrsta nema dovoljno staništa za dugoročno preživljavanje.
Najveći gubici su u močvarnim staništima koja su smanjena za 83 posto od 1700. godine, sa strašnim posljedicama za ptičji svijet i kakvoću voda. Šume nestaju naročito u tropima. U prvih 13 godina trećeg milenija površine pod šumama smanjene su za golemih 7 posto. Monokulturne plantaže zamijenile su životnu bioraznolikost prašuma.
Rast ljudske populacije možda je najteži čimbenik u narušavanju prirodnih ekosustava, a tome pridonosi i sve veća nejednakost. Pojedinci u razvijenom svijetu ostavljaju četiri puta veći ekološki otisak od onih u siromašnim regijama. Homo sapiens danas rabi 60 milijardi tona resursa svake godine, dvostruko nego 1980. godine, iako je populacija narasla tek za 66 posto.