Rat za ribu
Do kraja 2020. djelotvorno se mora regulirati eksploatacija i okončati prekomjerno ribarenje, kao i nezakonito, neprijavljeno i neregulirano ribarenje i uništavajuća ribarska praksa.
U Jadranu su u prelovu sve ključne vrste – srdela, inćun, oslić, list, škamp i tako dalje, i pred hrvatskim su ribarima veliki problemi jer je stanje najgore upravo kod onih vrsta koje su gospodarski najvažnije. Prema WWF-u Adria, devedeset i tri posto svih procijenjenih ribljih stokova, odnosno resursa koji postoje u Sredozemnome moru, uključujući i Jadran, u izrazito je lošem stanju! Općenito je u Jadranu ulov ribe dvostruko veći nego što bi smio biti, a kako se takva praksa provodi već desetljećima, danas je čak 70 posto ulovljene ribe ona koja je nedorasla, koja je mlađa od 3 godine.
Upravo radi zaštite ribljeg fonda do kraja 2020. godine mora se konzervirati najmanje 10 posto obalnih i morskih područja. Kod nas je formirana jedna no take zona, odnosno zona apsolutne zabrane ribolova u prostoru međunarodnih voda Jabučke kotline jer je Jabučka kotlina mrijestilište mnogih morskih vrsta. Razmišlja se i o tome da se u južnom Jadranu zabrani koćarenje na dubini većoj od 500 metara kako bi se zaštitilo morsko dno. Lovostaji i kvote samo su dio mjera koje pomažu održivosti i oporavku ribljeg fonda.
U sklopu takvih mjera do kraja 2020. treba zabraniti i ukinuti određene oblike subvencija za ribarenje koje pridonose gradnji prekomjernih kapaciteta i preopsežnom ribarenju. Mnogi ribari, primjerice, upiru prstom u Kinu, koja izdašno subvencionira svoje ribarice što love po cijelom planetu.
Napretka u održivom gospodarenju morima nema bez znanstvenog i obrazovnog sustava pa Cilj 14 predviđa razvijanje istraživačkih kapaciteta i prenošenje pomorskih tehnologija kako bi se poboljšalo zdravlje oceana i unaprijedio doprinos morske bioraznolikosti razvoju zemalja u razvoju, posebno malih otočnih država i najnerazvijenijih zemalja. Mora se osigurati pristup morskim resursima i tržištima za male profesionalne ribare koji su pod udarom moćnih ribarskih flota razvijenih zemalja te osigurati punu primjenu međunarodnih zakona i konvencija.
Problemi s izlovom nerijetko su egzistencijalna prijetnja za oko milijardu ljudi kojima morski organizmi znače glavni, često i jedini izvor bjelančevina. Kako je sve manje ribe, a sve više ljudi i ribarskih brodova, sve su češći sukobi između pojedinih država oko ulova. Primjerice, Argentina je prije nekoliko godina u svojim vodama potopila kineski ribarski brod. Jedna je analiza svojedobno govorila kako će treći svjetski rat izbiti zbog vode za piće, no neki danas govore kako je samo pitanje dana kad bi mogao izbiti i oružani sukob zbog ribarenja!
Veliki oceanograf Jacques Yves Cousteau rekao je kako “nijedan akvarij, nijedan tank u morskim parkovima, ma koliko bio velik, ne može kopirati uvjete života u moru, i nijedan dupin koji u njemu živi ne može se smatrati normalnim”. Nadajmo se da sudbina dupina, sabljarki, morskih pasa, tuna i bilo koje morske životinje nije da skapava u tankovima i izumire, nego da slobodno živi u čistim i plodnim morima.