Očuvajmo oceane!
Tri četvrtine površine Zemlje čine oceani i mora, oni određuju klimu i vremenske prilike, utječu na atmosferu i prehranu, omogućuju komunikaciju, a život u njima ključan je za život cijelog planeta.
Kad opisujemo Zemlju, govorimo o plavo-zelenom planetu te su mora i oceani ona životvorna specifičnost koja je iznjedrila cjelokupan život te je bez čistih i životom napučenih svjetskih voda nemoguće zamisliti budućnost ljudske civilizacije i planeta kakav znamo. Zato je Cilj broj 14 održivog razvoja, od 17 koliko su ih postavili Ujedinjeni narodi, možda i najvažniji: Očuvati i održivo koristiti oceane, mora i morske resurse! “Svjetski oceani, njihova temperatura, kemijski sastav, struje i život u njima vrlo su važni za globalne sustave koji čine Zemlju pogodnom za život. Kišnica, voda za piće, vremenske prilike, klima, obale, dobar dio naše hrane pa čak i kisik u zraku koji udišemo, sve to u konačnici daje i regulira more. Tijekom povijesti, oceani i mora bili su vitalni i za trgovinu i prijevoz.”
Oni pokrivaju 70 posto planeta i o njima ovise uvjeti života i preživljavanje općenito. No čovječanstvo je vrlo uspješno nanosilo nemjerljive štete toj dragocjenoj sastavnici života i hitno se moraju uvesti najstrože mjere za eliminiranje onečišćenja mora i pretjeranog izlova te uvesti racionalno gospodarenje i zaštitu života u morima i oceanima doslovce u cijelom svijetu, bez izuzetaka. Pažljivo upravljanje tim bitnim globalnim resursom ključno je za održivu budućnost.
Hrvatska je životno zainteresirana za ostvarenje Cilja 14 zbog svoga Jadranskog mora, njegove krucijalne gospodarske uloge u razvoju i tradicije ribarstva. Hrvatsko se ribarstvo prvi put spominje 995. u darovnici u kojoj je zadarsko plemstvo u vrijeme priora Madija (986.–999.) darovalo benediktinskom samostanu sv. Krševana u Zadru ribarske pošte kraj otoka Molata i u zaljevu Telašćici na Dugom otoku. Iz toga doba potječu i pravila o međusobnim odnosima u ribolovu i razdiobi lovine koja je donijela skupina udruženih ribara s hrvatskim imenima.
Značajni su mnogobrojni inovativni doprinosi hrvatskih ribara i uzgajivača ribe ribarskoj praksi u svijetu. Primjerice, pravu revoluciju u ribarstvu izazvao je izum Puretićeva mehaničkoga koloturnika. Danas je Hrvatska jedan od predvodnika u marikulturi, napose u kontroliranome kaveznom uzgoju lubina i komarče te novim uzgojnim rješenjima u uzgoju nedoraslih tuna u kavezima.
Čimbenik klimatskih promjena
Klimatske promjene i vremenske (ne)prilike nezabilježene u povijesti – primjerice, ovogodišnji lipanj najtopliji je u povijesti prema izvješću satelitske agencije EU-a Copernicus, 2 stupnja topliji od prosjeka – u velikoj su mjeri posljedice i onoga što se događa s glavnim regulatorom klime: morima i oceanima.
Život više od tri milijarde ljudi izravno ovisi o morskoj i priobalnoj bioraznolikosti. Danas je 30 posto svjetskog ribljeg fonda izloženo pretjeranoj eksploataciji, što je značajno ispod razine održivosti.
Onečišćenje mora i oceana, koje najvećim dijelom dolazi od kopnenih izvora, doseže alarmantnu razinu, u prvome redu zbog plastike – u prosjeku, na svakom četvornom kilometru oceana nalazi se 13.000 komada plastičnog otpada, a poseban je problem mikroplastika, koja doslovce ubija riblji svijet.
Oceani apsorbiraju oko 30 posto ugljikovog dioksida koji proizvodi naš način života, a zakiseljenost oceana veća je za oko 26 posto od početka industrijske revolucije, što izravno utječe na globalno zatopljenje.
Pola tone smeća po stanovniku
Unutar Cilja 14 održivog razvoja nekoliko je precizno definiranih zadaća sa zadanim rokovima koje se moraju ispuniti.
Tako se do kraja 2025. mora spriječiti i značajno umanjiti onečišćenje morskih resursa svih vrsta, posebno od aktivnosti s kopna, uključujući morski šut i zagađenje nutrijenata. Sredozemnome moru, a dio njega je i naš Jadran, pripala je neslavna uloga mora s najviše otpada u svijetu – godišnje se na Sredozemlju stvori od 208 do 760 kg smeća po stanovniku, ovisno o njegovim dijelovima. Svakodnevno u smeću sredozemnih zemalja završi oko 731 tona plastike!
Jednogodišnje istraživanje provedeno na 31 plaži sedam zemalja Jadransko-jonske makroregije – u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Grčkoj, Italiji, Crnoj Gori i Sloveniji – dalo je prosječnu gustoću od 670 komada plastike po četvornom kilometru, što se smatra relativno visokom gustoćom opada. Analiza jedne tone smeća koja je prikupljena na četiri hrvatske plaže: Zaglav na Visu, gradske plaže Punta u Omišu, plaže uz ušće rijeke Neretve te Saplunare na Mljetu, pokazuje da je u njima 50 posto plastike, 30 posto drva, 10 posto metala, 6 posto tekstila, itd.
“Kad more jednom izreče svoju čaroliju, zauvijek ostajete očarani njegovom magijom.”
Jacques Yves Cousteau
