Rodna ravnopravnost
Ravnopravnost spolova nije samo temeljno ljudsko opravo, već i nužan temelj za miran, prosperitetan i održiv svijet. Osiguranje jednakog pristupa obrazovanju, zdravstvenoj skrbi, dostojanstvenom radu ženama i djevojkama te njihove zastupljenosti u političkim i ekonomskim procesima donošenja odluka, bit će poticaj održivoj ekonomiji te će donijeti korist društvu i čovječanstvu u cjelini. Stoga treba svuda okončati sve oblike diskriminacije žena i djevojaka, eliminirati sve oblike nasilja i eksploatacije u javnoj i privatnoj sferi.
Put prema rodnoj i spolnoj ravnopravnosti, iako najčešće ograničen samo na muško-ženske odnose, u svojoj suštini i cjelini sadrži cijelu rodnu lepezu, predivan kaos ljudske raznolikost.
Kada govorimo o rodnoj ili spolnoj ravnopravnosti, najčešće se spominju područja u kojima su u društvu žene u nepovoljnijem položaju od muškaraca. Jedan od ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda upravo je rodna ravnopravnost, gdje se navode važni koraci za uspostavljanje veće ravnopravnosti u svijetu, kao što je povećanje broja žena u institucijama i na rukovodećim mjestima, ekonomska ravnopravnost žena, prevencija nasilja protiv žena i djevojčica, prepoznavanje i cijenjenje neplaćenog rada i kućanskih poslova i sl. To su pitanja koja su relevantna gotovo svagdje u svijetu, no pitanje rodne ravnopravnosti mnogo je šira tema od samog poboljšanja položaja žena u društvu; to je opća tema iza koje se skriva opća rodna neravnopravnost kao globalni problem koji sprječava miran i stabilan razvoj čovječanstva.
GLOBALNA RODNA RAVNOPRAVNOST
Dakle, kad se govori o rodnoj ravnopravnosti, često se misli samo na žene i muškarce, djevojčice i dječake. Često mislimo i da je pitanje rodne ravnopravnosti pitanje u kojem je Zapad znatno napredniji od Istoka ili Juga. No pitanje rodne ravnopravnosti globalno je pitanje i na različite se načine manifestira na globalnoj razini. Danas Zapad s jedne strane s čuđenjem gleda na raznolikost rodova kao nešto novo i neprirodno, dok se s druge strane smatra “naprednim” i “modernim” jer tu raznolikost počinje shvaćati. Raznolikost ljudskih rodova i spolova nije ništa novo niti “dolazi sa Zapada” – ona je stoljećima potiskivana i brisana kroz brutalan kolonijalizam i nametanje zapadnjačkih nazora, kao dio okupiranja i brisanja drugih društava, kultura, i povijesti naroda. Tako su nestajala društva u kojima ne samo da su muškarci i žene bili ravnopravni nego je priznavano i slavljeno tri, pet ili više rodova. Tako je nestajala rodna ravnopravnost i svijest o rodu kao osobnom, intrinsičnom osjećaju na koji svaka osoba ima pravo. Rodna ravnopravnost, kao jedan od ciljeva održivog razvoja UN-a, mora biti globalna u svakom pogledu, ona mora uzeti u obzir složenu povijest roda u različitim društvima te kulturološke, religijske, ekonomske i zdravstvene čimbenike koji je oblikuju.
Istovremeno, društva koja su prethodno bila pod čizmom i mačem europskih kultura ponovno dižu svoj glas, vraćaju iz pepela i zaborava bogatstvo svojih kultura i ponovno izgovaraju riječi koje označavaju čitavu lepezu rodnih identiteta. Iz rigidne ali nestvarne jednostavnosti, iz binarnog muškog i ženskog s jasnim granicama i karakteristikama, svijet se vraća u raskoš ljudske raznolikosti. I dok zapadnjačke medicinske, psihijatrijske i pravne struke, čiji su temelji u 19. stoljeću, gledaju na prirodnu raznovrsnost ljudskog roda kao na novu modu, ta im raznolikost uzvraća pogled i diže glas protiv opresije. Nemoguće je stajati iza ideje da postoje samo muškarci i žene te da se samo ta dva pojma mogu jasno definirati, a pritom ne uzimati kao objektivnu stvarnost nazore samo jednog društva i vremena – nazore koji su uz neopisivo tjelesno, seksualno, spiritualno, kulturno i ekonomsko nasilje nametani drugim kulturama i osobnostima.
Kako bismo govorili/e o putu prema rodnoj ravnopravnosti, moramo se detaljnije osvrnuti na poimanje roda u našem društvu. Žensko i muško: dvije polovice jedne priče, dva odvojena i suprotstavljena svijeta koje većina ljudi u hrvatskom društvu prihvaća bez propitivanja. Ružičasto i plavo, jasno razgraničeno. Govorimo o “pravom ženskom” i “pravom muškom,” smatramo te karakteristike biološkim, nepromjenjivim i jasno definiranim.
Ali priroda ne funkcionira tako. Za razliku od binarnog svijeta nula i jedinica u elektronici, biološki je svijet nebinaran, fluidan, prepun raznolikosti kojoj duguje svoj opstanak, i koja je jedno od glavnih odličja živog svijeta. Sama definicija spola je društveno-medicinska konvencija. Priroda nije ta koja je odredila kako klasificiramo ljudska tijela kao ženska ili muška. Skale za mjerenje i sortiranje tijela novorođenčadi su odluka ljudskih bića koja postoje, razmišljaju i djeluju u okvirima svog društva i povijesnoga konteksta. Razlike koje vidimo među osobama male su individualne varijacije, dijelovi jednog spektra na kojem se nalaze sve osobe, one koje nazivamo muškarcima i ženama, ali jednako tako i osobe koje se u te dvije kategorije ne uklapaju. Radilo se o tjelesnim ili spolnim karakteristikama, govoru tijela, manirama, odjeći, mirisima, bojama, imenima, zamjenicama ili drugim oblicima rodnog izražavanja, te granice i kategorije proizvod su našeg lokalnog konteksta i kulture, i u konačnici nam svima štete i ne dopuštaju da jednostavno budemo mi. Svima nam se govori da nismo dovoljno muževni/e ili ženstveni/e, da smo previše muževni/e ili ženstveni/e ili da smo zbunjujući/e, “ni tu ni tamo”.
BAUK RODNE IDEOLOGIJE
Kako bi se u Hrvatskoj ograničila rodna ravnopravnost, stvorena je rodna ideologija – strah da su rodna raznolikost i jednakost kršenje zakona prirode koje vodi do propasti društva. Zaštita od obiteljskog nasilja, pravo na izbor i odlučivanje o svom tijelu (uključujući pravo na abortus), zaštita trudnih osoba od nasilja medicinskog osoblja, zakonsko priznavanje roda i imena transrodnih osoba, jednakost za sve obitelji te drugi koraci koji vode ka rodnoj ravnopravnosti – sve će to navodno izazvati kolaps hrvatskog društva i uništenje svega što nam je važno i drago. A opet, oni/e među nama koji/e se u te rodne norme ne uklapaju i koji/e postoje, dišu, rade, vole, sanjaju, i bore se za opstanak – oni/e su tu sve vrijeme, a Zemlja i dalje kruži oko Sunca. Zakoni fizike i dalje su isti i nijedna travka nije stradala zbog toga što je netko nešto obukao/la, zbog imena ili zamjenica koje za sebe upotrebljava.
Zakoni prirode ne moraju se nametati, kontrolirati, niti se mijenjaju kako se ljudsko shvaćanje mijenja. Za razliku od prirode, binarni rodni svijet u kojem živimo mora se bez prestanka i nasilno nametati da bi opstao, a sve osobe koje se ne uklapaju u njegov narativ na neki su način kažnjene. Potpuno isti proizvodi pakiraju se u različite boje te naplaćuju više u varijanti “za žene”; iste čokolade pakiraju se u ružičasto i plavo i djecu se kritizira ako posegnu za “pogrešnom”. Na očinsku nježnost i pažnju gleda se kao na nedostatak muževnosti, a na egzistencijalnu samostalnost žena kao na nedostatak ženstvenosti.
Za one među nama čija tijela, spolne karakteristike, rodni identitet ili seksualna orijentacija ruše binarne, diadične, cisnormativne i heteronormativne društvene odredbe o rodu, spolu i ljubavi, ta kazna vrlo često uzima oblik smrti, ekstremnog nasilja i sakaćenja. Prema svjetskom projektu “Monitoring ubojstava transosoba” (“Trans Murder Monitoring”) koji vodi Transgender Europe (TGEU), od siječnja 2008. do kraja rujna 2018. godine zabilježena su 2982 ubojstva transosoba u svijetu. To je samo mali dio ukupnih ubojstava transosoba jer se u mnogim zemljama ti podaci ne prikupljaju. Ako se upitamo zašto je tih 2982 osoba ubijeno, često na izrazito okrutne načine, odgovor je: jednostavno zato što su se usudile biti to što jesu i živjeti svoju rodnu stvarnost. Taj čin prijeti bajci o rodnoj binarnosti, koja je nužna za održanje rodne neravnopravnosti.
BUDI TO ŠTO JESI
Interspolne osobe često su podvrgavane prisilnim medicinskim intervencijama, uključujući genitalno sakaćenje na bebama i djeci, te prisilnim hormonalnim tretmanima. Klinike diljem Europe, pa i u Hrvatskoj, pružaju informacije o otkrivanju interspolnih karakteristika kod fetusa, koje predstavljaju kao “defekte” i razlog za abortiranje – što je praksa koja se može opisati samo kao svojevrsna eugenika. Interspolne su osobe tako brutalno kažnjene zato što se njihova tijela ne uklapaju u spolne norme društva u kojem žive. Dok se na genitalno sakaćenje djevojčica u zemljama izvan Zapada gleda sa zgražanjem i ono se smatra teškom povredom ljudskih prava, ta ista praksa nad interspolnom djecom i bebama na Zapadu je prikazana kao opravdana i u najboljem interesu te djece, bez obzira na brojne dokaze o dugoročnim negativnim posljedicama na fizičko i psihičko zdravlje interspolnih osoba. U oba slučaja, djeca nemaju mogućnost odlučivati o svojim tijelima, a zaštita tjelesnog integriteta jedan je od temelja rodne ravnopravnosti.
Na temelju spolnih i rodnih konvencija određujemo ne samo što tko smije odjenuti, kako se smije zvati i ponašati, koga smije voljeti nego i ima li pravo na zaštitu integriteta svog tijela, ima li reproduktivna prava, pravo na obrazovanje, zaposlenje, zdravstvenu skrb, zaštitu od nasilja i, na kraju – pravo na život. Umjesto da se natječemo da pogodimo savršenu mjeru muževnosti ili ženstvenosti, trebamo zajedno raditi na tome da svima omogućimo da bude tko jest i bez straha živi svoju stvarnost.
Rodna i spolna ravnopravnost znači potpuno uvažavanje svih naših tijela i stvarnosti, ne interveniranje na tijelima djece i beba samo da ih se uklopi u tijela kakva društvo očekuje za djevojčice i dječake. Ona znači neomalovažavanje kad se netko izražava na nama neočekivan način, prepoznavanje naših razlika, uvažavanje tih razlika kao jednako vrijednih, a time onda i prilagođavanje društva potrebama svih nas – bilo da smo žene, muškarci ili bilo kojeg drugog roda ili spola. Sve naše stvarnosti – naša tijela, naš izgled i izražavanje, naši identiteti i iskustva – moraju biti uvažene u potpunosti kao jednake kako bismo dosegnuli/e ravnopravnost. A dok god nismo u tom idealnom svijetu, trebamo prepoznati da je stvarni svijet puno manje siguran za osobe prema kojima nije krojen. Zato, kako bismo postigli/e rodnu ravnopravnost, moramo krenuti od poštovanja osoba koje su najčešće marginalizirane i potlačene samo zato što pokušavaju živjeti svoj život.
INTERSEKCIONALNOST
Put prema istinskoj rodnoj ravnopravnosti leži u intersekcionalnosti, na raskrižju opresija. Intersekcionalnost je riječ koja je u isto vrijeme tako jasna i jednostavna, i beskrajno zamršena.
U prvom koraku osvještavanja naših razlika i stvaranja svijeta u kojem se sve te razlike poštuju, bitno je prepoznati da je svako naše iskustvo formirano i našim rodom, spolom, rasom i svim drugim karakteristikama i iskustvima. O ravnopravnosti se ne može govoriti u vakuumu te kada govorimo o rodnoj ravnopravnosti, moramo imati na umu da rod i spol drukčije utječu na ljude ovisno o tome jesu li npr. bijeli, crni, Romi, ili jesu li osobe s invaliditetom, i niz drugih karakteristika i iskustava što formiraju našu stvarnost. Nemoguće je jedno odvojiti od drugog jer osoba nije samo zbroj svojih dijelova i njeno iskustvo s rodom nikad ne može biti odvojeno od njenog iskustva s rasom, religijom, invalidnosti, itd. Pod tim se ne misli samo na to da osoba tamnije boje kože ima iskustvo s rasom – sve osobe imaju to iskustvo, ali se iskustva bijelih ljudi normaliziraju i postavljaju kao prešutni standardi od kojih sva ostala iskustva odstupaju na neki način. Tako da s obzirom na to da nemamo iste živote i stvarnosti, ne možemo ni imati istu sliku svijeta, i moramo se oduprijeti osjećaju da mi znamo najbolje i da ako nekoga ne razumijemo, da je to zato što je ta osoba u krivu.
Razvijenost društva može se mjeriti razinom svijesti o intersekcionalnosti, načinom na koji tretira svoje najranjivije i najmarginaliziranije članove te do koje mjere poštuje ili potiskuje raznolikost. Da bi rodna ravnopravnost i ostali ciljevi održivog razvoja bili ostvareni do 2030. godine, kako na globalnoj razini tako i u hrvatskom kontekstu, ne smijemo dopustiti da itko čeka svoje pravo na život i puno poštovanje svojih ljudskih prava.
Najveće bogatstvo ljudske vrste naša je raznolikost – nešto što treba cijeniti, poštovati i slaviti, a ne osuđivati, potiskivati i brisati. Odstupanje od rodnih normi viđeno je kao nešto izuzetno opasno, što bi moglo uništiti naše društvo i “civilizaciju”. Ta imaginarna prijetnja rezultira stvarnim nasiljem nad osobama koje se ne uklapaju u rodne norme: s jedne smo strane viđeni/e kao nadnaravno moćne osobe koje mogu uništiti svijet, dok smo u stvarnosti uvijek na korak od smrti, uvijek na meti puno jačih koji nas se “boje” i koji/e naše živote ne smatraju ljudskim životima. Istodobno, ta ista civilizacija koju navodno ruši rodna raznolikost ona je koja je stoljećima brisala bezbroj priznatih rodnih identiteta, slobodu i slavljenje raznolikog rodnog izražavanja u drugim kulturama.
Nekada je Sunce kružilo oko ravne Zemlje. Nekada su morska čudovišta gutala brodove na kraju svijeta. Nekada je Mjesec bio kriv za psihičku patnju, a naši su osjećaji živjeli u jetri. Jednog će dana naši potomci reći: nekada su postojala dva roda i svaki je bio jače i pažljivije reguliran i nasilnije nametnut od bilo kojeg zakona. Da bismo postigli/e rodnu ravnopravnost, moramo se upitati je li možda ovaj rodni svijet u koji vjerujemo ipak malo previše ravan, sa samo dva lica, i čekaju li doista na njegovim rubovima čudovišta da nas progutaju?