Održiva moda

Industrija mode nimalo nije bezazlena u smislu održivosti – velike emisije ugljikovih spojeva, pretjerano korištenje vode, uporaba opasnih kemikalija, pretjerano korištenje resursa… Po nekima je modna industrija čak na drugom mjestu po zagađenju okoliša. No cjelovita istraživanja i mjerenja pokazuju da je ukupno „tek“ na petom ili šestom mjestu.

U sklopu emisije CO2 modna industrija je odgovorna za 1715 milijuna tona, oko 5,4% od  32,1 milijarde globalne emisije mjereno 2015. godine, što je iza proizvodnje električne energije i topline (24,9%), poljoprivrede (13,8%), transporta (10,5%), proizvodnje nafte i plina (6,4%) a podjednako sa stočarstvom (5,4%).

Istraživanje nije promatralo zagađenje nego potrošnju vode. U tom segmentu modna industrija troši 79 milijardi kubičnih metara vode (2015.) što je enormno, drastično više od proizvodnje energije, ali ipak tek 0,87 % svjetske potrošnje vode. Oko 70 posto troše poljoprivreda i stočarstvo, 20 posto druge industrije a 10-12 posto kućanstva i gradovi.

Kad je riječ o otpadu modna industrija je odgovorna za 92 milijuna tona otpada, što je oko 4 % od 212 milijardi tona otpada koliko godišnje bacimo. To je više od toksičnog e-otpada i više nego dvostruko od bačene hrane u supermarketima.

U pogledu plastičnog zagađenja, modna industrija, prema UNEP-u jest na drugom mjestu iza kućanskih potrepština po zagađenju oceana plastikom!

Odakle dolazi ta ekološka štetnost modne industrije i pogubni utjecaj na održivi razvoj? Prvi segment je u proizvodnji materijala. Na plastiku ne treba ni trošiti riječi, a ona je golemi dio modne industrije. U pogledu prirodnih materijala negativan utjecaj je u nečistoj proizvodnji sirovina, pretjeranom korištenju resursa, kemikalija, vode…, korištenju slabo plaćene i izrabljivane radne snage. Potom dolazi na red obrada materijala – štetne boje i kemikalije, opet izrabljivanje radne snage, prevelike količine otpada zbog neekonomičnog planiranja i korištenja. I na koncu dolazi recikliranje, koje gotovo i ne postoji. Marketinško-trgovačka filozofija promovira samo što češće i veće konzumiranje novog te odbacivanje „skupog“ recikliranja.

Modna industrija, što su naglasile i sudionice panela „Paradoks održivosti modne industrije“ – Ana Ivančić, Gala Vrbanić, Loreta Gudelj Barać, Matea Benedetti i voditeljica Nada Mirković – mora se usredotočiti na ekološki čisto proizvedene prirodne materijale, na kvalitetne pa onda i dugotrajne proizvode za više generacija, modno recikliranje materijala te općenito održivi umjesto konzumeristički pristup!