Odgovor na klimatske promjene
Potkraj 2018. godine, u studenome, informativni su mediji donosili brojne vijesti o za to doba godine neuobičajenim vremenskim prilikama, što je posljednjih godina već gotovo postalo normalno. U studenome se bilježe rekordno visoke temperature, na Jadranu olujno jugo i podizanje mora, Venecija je pod morem, a vjetar je u Italiji oborio nevjerojatnih 14 milijuna stabala, sjećamo se strahovitih poplava po cijeloj Europi i kod nas, razornih tornada po cijeloj Zemlji, mećava gdje ih nikad nije bilo… Sve su to nedvojbeni pokazatelji teških klimatskih promjena koje pogađaju naš planet.
Povijest bilježi razne klimatske promjene, smjene ledenih doba i vrućih razdoblja, no sve su to bile očekivane promjene na putu planeta kroz svemir. Ovo što se sada događa posljedica je čovjekovih djelatnosti i priroda teško sama može za to pronaći lijek, ne može nam osigurati održivi razvoj ako sami nešto ne poduzmemo.
Nakon što je “malo ledeno doba” završilo u 18. stoljeću, temperatura na Zemlji neprestano raste, suočavamo se s globalnim zatopljenjem. S obzirom na promjene klime u prošlosti, neki znanstvenici drže da je i sadašnje globalno zatopljenje samo još jedan prirodni ciklus klimatskih promjena, kakvih je bilo u prošlosti. No, današnje globalno zatopljenje događa se izrazito brže nego u prošlosti. Ta neprirodna brzina posljedica je ljudskih aktivnosti i protiv nje se valja boriti.
KAKO BILJEŽE UJEDINJENI NARODI, svjesni problema klimatskih promjena i globalnog zatopljenja, u svojih 17 ciljeva održivog razvoja: “Klimatske promjene utječu na sve zemlje, na svim kontinentima. Negativno utječu na nacionalne ekonomije i na živote ljudi stvarajući već danas dodatne troškove ljudima, zajednicama i državama, koji će u budućnosti biti još veći. Ljudi već osjećaju značajne posljedice klimatskih promjena koje uključuju promjene vremenskih obrazaca, podizanja razine mora i više ekstremnih vremenskih pojava. Emisije stakleničkih plinova uslijed ljudskih aktivnosti dovode do klimatskih promjena, koje se i dalje povećavaju. Danas su na višim razinama nego ikad u povijesti. Bez akcije, predviđa se rast prosječne temperature na planetu tijekom 21. stoljeća koji bi vjerojatno nadmašio kritična 3 Celzijeva stupnja. Najsiromašniji i najranjiviji ljudi su, nažalost, najviše pogođeni. Danas su dostupna povoljna rješenja koja omogućuju zemljama prijelaz na čišća i otpornija gospodarstva. Sve se više ljudi okreće obnovljivim izvorima energije i drugim mjerama koje smanjuju emisije i pridonose naporima prilagodbe. Klimatske promjene su globalni izazov koji ne poznaje nacionalne granice. Emisije na jednome mjestu utječu na ljude u širem okruženju.
To je pitanje koje zahtijeva rješenja i koordinaciju na međunarodnoj razini te međunarodnu suradnju za pomoć zemljama u razvoju i njihovu zaokretu prema gospodarstvu s niskom razinom ugljika. Mjere za smanjivanje klimatskih promjena treba integrirati u nacionalne politike, strategije i planove. Osim toga, treba unaprijediti obrazovanje, podići razinu svijesti, kao i ljudske i institucionalne kapacitete za ublažavanje i smanjivanje utjecaja klimatskih promjena, od prilagođavanja do ranog upozoravanja.”
Klimatske su promjene najveći globalni problem. Podaci UNDP-a pokazuju da tim promjenama izazvani potresi, orkanski vjetrovi, poplave, cunamiji i druge manifestacije prosječno godišnje stvaraju gubitke koji se mjere stotinama milijardi dolara.
Posljedica je klimatskih promjena i nestanak biljnih i životinjskih vrsta, rast cijena hrane, nestašica vode za piće, epidemije i pojave novih bolesti, klimatske migracije stanovništva, pa i ratovi i sukobi. Unatoč tome i usprkos brojnim sporazumima i dogovorima, kakvi su, primjerice, Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime iz 1992., deklaracija s Konferencije UN-a o okolišu i razvoju iste godine u Rio de Janeiru, Protokol iz Kyota iz 1997. te Pariški sporazum o klimatskim promjenama iz 2015. godine (za koji mnogi stručnjaci govore da je posljednja šansa čovječanstva), ljudi i dalje nesmiljeno dopuštaju ispuštanje stakleničkih plinova i troše Zemljine resurse. Summit o klimi u San Franciscu ove godine pokazao je kako mnogi ili ne vjeruju u klimatske promjene i globalno zatopljenje ili ih nije briga. Glavna meta takvih osuda bio je američki predsjednik Donald Trump i klimatska politika njegove administracije.
Od 1990. godine globalna emisija CO2 porasla je za gotovo 50 posto! Ugljikov otisak čovječanstva sada čini 60 posto potražnje čovječanstva od prirode, što se naziva ekološki otisak. Prema podacima WWE-a, čovječanstvo trenutačno koristi resurse 1,7 puta brže nego što se ekosustavi mogu regenerirati. U našoj regiji Slovenija ima najveći ekološki otisak (4,69 globalnih hektara), a slijede je Hrvatska (3,78 gha), Crna Gora (3,63 gha), Bosna i Hercegovina (3,22 gha gha) te Srbija (3,1 gha). Hrvatski ekološki otisak čine ugljikov dioksid (2,06 gha), obradive površine (0,74 gha), šumski proizvodi (0,38 gha), ribolovna (0,07 gha) i naseljena područja (0,06 gha) te pašnjaci (0,19 gha). Čovječanstvo već danas treba dva planeta za život iako imamo samo ovaj jedan, a Hrvati se ponašanjem uklapaju u taj negativni trend.
GLAVNI POKRETAČ KLIMATSKIH PROMJENA jest emisija ugljikovog dioksida (CO2) i drugih stakleničkih plinova (metan, natrijev oksid, klorofluorougljikovodici…) čiji su najveći izvori izgaranje fosilnih goriva, industrijski procesi, odlaganje otpada, sječa šuma, poljoprivredna proizvodnja i stočarstvo. Posljednjih godina čovječanstvo ispušta u atmosferu više od 8 milijardi tona CO2 godišnje. Od početka industrijske revolucije, prije 250 godina, količina CO2 u atmosferi povećala se 35%, a metana 148%. Kako je sastav Zemljine atmosfere u davnoj prošlosti dobro poznat iz fosilnih uzoraka i iz uzoraka zraka iz mjehurića zarobljenih u ledu na polovima, pokazalo se da su CO2 i metan u današnjoj atmosferi na najvišoj razini u posljednjih 650.000 godina.
Temperatura mora i kopna u posljednjih je stotinjak godina porasla za 0,7 °C, a u Europi za 1 °C. Projekcije kažu da bi porast globalne temperature do 2100. godine mogao biti između 1,4 i 5,8 °C, a u Europi između 2,0 i 6,3 °C. To bi za Hrvatsku, primjerice, moglo značiti podizanje razine mora i do 90 centimetara, uz strašne posljedice za hidrologiju i poljoprivredu.
Pariški sporazum o klimatskim promjenama kao jedan od glavnih ciljeva postavio je zadržati povećanje globalne prosječne temperature na +2 °C u odnosu na razinu u predindustrijskom razdoblju. Hrvatska je potpisala taj sporazum te se, kao i Europska unija, obvezala do 2030. smanjiti emisije stakleničkih plinova za 40 posto. Mjerni pokazatelji naznačuju da se taj cilj globalno baš i neće moći ostvariti, a nakon što je Donald Trump odlučio iz sporazuma povući Sjedinjene Američke Države, zemlju koja je među onima koje najviše pridonose ispuštanju stakleničkih plinova u atmosferu, neuspjeh je gotovo izvjestan.
Godinu dana nakon izlaska SAD-a iz sporazuma Nobelovu nagradu za ekonomiju dobili su Amerikanci Paul Romer i William Nordhaus za rad na dugoročnom održivom rastu globalnoga gospodarstva. Nordhaus izučava utjecaj ekonomskih aktivnosti na fiziku i kemiju okoliša i posljedične promjene klime i njegov je zaključak da je ovakva svjetska ekonomija smrt za klimu. Porast prosječne temperature od +3°C, a mogao bi biti i veći, vodi u apokaliptične vizije budućnosti čovječanstva, vodi u katastrofu. Smije li globalna glad za ekonomskim rastom ugrožavati opstanak planeta?
Sa skupa svjetskih klimatologa okupljenih u Međuvladinom panelu za klimatske promjene (IPCC), održanog u listopadu ove godine u južnokorejskom gradu Incheonu, odaslana je panična poruka znanstvenika da nam preostaje još samo 12 godina da spriječimo katastrofu koju donosi zagrijavanje od samo 1,5 stupnjeva Celzijevih do kraja stoljeća. Zapravo, krizu nećemo moći izbjeći, inercija klimatskih promjena je prevelika, ali bismo je mogli ograničiti.
Imamo 12 godina za akciju želimo li očuvati kvalitetu života i sačuvati planet za buduće generacije, još samo 12 godina, kažu znanstvenici, da pokažemo kako smo odgovorno društvo. Ta odgovornost znači da hitno treba smanjiti ispuštanja stakleničkih plinova za 50 posto! Znači upotrebu obnovljivih izvora energije, povećanje energetske učinkovitosti, energetsku uporabu otpada, zamjenu postojećih loših tehnologija u industriji, razvrstavanje otpada, termičku izolaciju zgrada, korištenje ekološkog javnog prijevoza, izbacivanje vozila na fosilna goriva, pošumljavanje (dovoljno je navesti primjer amazonske prašume, čija se površina rapidno smanjuje, za više od 100 hektara na dan), promjene načina prehrane, čak sve do nepopularnih mjera kao što su ograničavanje potrošnje, kontrola populacije i slično.
Primjerice, malo je ljudi upoznato s činjenicom da proizvodnja mesa i mlijeka zagađuje atmosferu jednako kao naftne kompanije. Samo tri velike svjetske tvornice mesa tijekom 2016. godine ispustile su veću količinu stakleničkih plinova nego cijela Francuska. Stočna industrija proizvede 15% svjetske emisije štetnih plinova, više nego cjelokupan promet.
NAJVEĆE PROMJENE U BORBI protiv klimatskih promjena i globalnog zatopljenja mora donijeti i provoditi društvo u cjelini, naše potrošačko društvo koje stremi udobnosti i blagostanju. No jesmo li se ikad zapitali što kao maleni pojedinci možemo osobno učiniti, kako pridonijeti toj borbi za opstanak? Koliko vode potrošimo dok peremo ruke i tuširamo se? Koristimo li racionalno hladnjak i klimatizacijski uređaj? Kad kupujemo usisavač ili neki drugi stroj, obraćamo li pozornost na njegov ekološki opis? Zbog svega toga trpi naša životna sredina, trpi Zemlja. A onda to pomnožite s gotovo osam milijardi, koliko nas trenutačno ima.
Nužno je da svatko od nas mijenja svoje navike. Jednostavne su svakodnevne preporuke: kupujte racionalne količine hrane, birajte biorazgradivu ambalažu, nosite garderobu od prirodnih materijala, koristite javni prijevoz kad god je to moguće ili, još bolje, vozite bicikl ili pješačite, smanjite konzumiranje mesa i mliječnih proizvoda, ne rabite kanalizaciju kao kantu za smeće, nego reciklirajte svoj otpad, posadite drveće i zelenilo u svojoj okolini, eliminirajte plastiku iz uporabe, ne držite uređaje u stand by modu, nego ih isključujte, termostat u hladnjaku i klimi namjestite na potrebnu temperaturu, ne dopustite da vam kaplju slavine, ne tuširajte se po pola sata, neka vam stan noću ne izgleda kao božićno drvce s jakim žaruljama, kad napuštate prostorije, gasite svjetlo, koristite štedne žarulje, investirajte u termoizolaciju svoga stana ili kuće, smanjite uporabu papira i plastične jednokratne ambalaže, upotrebljavajte samo ekološke deterdžente…
Mnogi se teško mire s nužnošću promjena, s imperativom potrage za alternativnim načinom življenja, s činjenicom da život u globalnom selu traži zajedništvo i pomoć onima koji nisu u stanju sami raditi na održivom razvoju. Zato valja znati da je do postojećeg stanja na Zemlji, glede klimatskih prilika (ali i drugih), dovela velika potrošnja trećine svijeta u kojoj živi samo 20% svjetskog stanovništva, koje koristi 86% svjetskih prirodnih bogatstava, a ne zbog 2/3 svijeta gdje živi 80% siromašnog stanovništva. A to stanovništvo želi našu kvalitetu življenja i nikako ne smije biti deponij za islužene i štetne tehnologije. Održivost u pogledu klimatskih promjena nije izolirana. Zamah leptira na jednom kraju svijeta izaziva oluju na drugom. Glad, žeđ i siromaštvo izazvani klimatskim promjenama i globalnim zatopljenjem nepresušan su izvor klimatskih migranata koji u ovom trenutku postaju velik problem čovječanstva, a u budućnosti bi mogli biti i drastično veći.
NEDVOJBENO JE DA ŽIVIMO u razdoblju sve izrazitijih klimatskih promjena i globalnog zatopljenja, ma koliko oponenti tvrdili suprotno. Tope se ledenjaci i polarne kape, što će dovesti do podizanja morske razine i imati razarajući učinak na stanovništvo koje živi u priobalnim pojasima, ali i na ono koje je udaljeno od mora, a živi na izrazito malim nadmorskim visinama. Površina ledenjaka diljem svijeta smanjuje se, baš kao i površina arktičkog ledenog pokrova (za 2,7% godišnje, od 1978. godine). Tri četvrtine svjetskog stanovništva bit će ugroženo poplavama ili sušom. Siromašne će zemlje najviše osjetiti klimatske promjene zbog nedostatka sredstava za prilagodbu promjenama. Ranjivosti ljudskog društva i ekoloških sustava na klimatske promjene svjedočimo sve više u posljednje vrijeme kad razne krajeve svijeta pogađaju suše, poplave, toplinski udari, nevremena…
Vidimo to i u Hrvatskoj, koja bi prema najcrnjem scenariju bila teško pogođena podizanjem razine mora, gubitkom turizma i zaliha vode za piće te teškoćama u poljoprivredi. Zbog ugroženosti prirodnog okoliša u svijetu iz godine u godinu povećava se broj ekološki ugroženog stanovništva. A prema Programu UN-a za okoliš, procjenjuje se da svakog dana na Zemlji nestane 150-200 vrsta biljaka i životinja. Trebamo li dopustiti da jednog dana zbog nečinjenja u prilagođavanju klimatskim promjenama i borbi protiv globalnog zatopljenja i zagađenja nestane i Homo sapiens? Nadajmo se da smo dovoljno pametni da to spriječimo.