Održivi razvoj i borba protiv siromaštva
Do kraja 2030. želi se iskorijeniti ekstremno siromaštvo, da više ne bude onih koji žive s manje od 1,25 dolara na dan, a takvih je ljudi na svijetu danas više od 800 milijuna, bez odgovarajuće prehrane, vode za piće i sanitarnih uvjeta.
Prošle godine obilježena je 70. obljetnica proglašenja Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima. Ljudi koji žive u siromaštvu pogođeni su teškim kršenjem ljudskih prava, a jedna od prvih osoba koja je istaknula izravnu vezu između ljudskih prava i ekstremnog siromaštva bio je svećenik Joseph Wresinski, koji je inicirao i obilježavanje 17. listopada kao Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti.
Iskorjenjivanje siromaštva i socijalne isključenosti posvuda na planetu i u svim oblicima i dalje je jedan od najvećih izazova s kojima se suočava čovječanstvo. Ono je jedan od naglašenih 17 ciljeva održivog razvoja UN-a i jedan od konkretnih ciljeva EU-a i njegovih država članica u području socijalne politike.
Iako je gotovo prepolovljen broj ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu – s 1,9 milijardi 1990. godine na 836 milijuna 2015. godine – broj onih koji se bore da zadovolje najosnovnije ljudske potrebe i dalje je prevelik. Brz ekonomski rast u zemljama poput Kine i Indije izvukao je iz siromaštva milijune ljudi, ali napredak nije ravnomjeran. Više od 800 milijuna ljudi i dalje živi s manje od 1,25 USD na dan. Žene žive u siromaštvu u nerazmjerno većem broju od muškaraca zbog neravnomjernih mogućnosti zapošljavanja, školovanja i posjedovanja imovine. U nekim regijama, poput subsaharske Afrike i južne Azije, postotak ljudi koji žive u neimaštini je veći, čak 80 posto, a mogao bi i porasti zbog prijetnji koje donose klimatske promjene, ratovi i nedostatak hrane.
Godine 2012. Svaka osma osoba na svijetu živjela je u ekstremnom siromaštvu, a 2016. samo je 22 posto nezaposlenih u svijetu primilo naknade za nezaposlene, 28 posto osoba s teškim invaliditetom dobilo je invalidninu, 35 posto djece bilo je obuhvaćeno socijalnom zaštitom, 41 posto žena koje su rodile primilo je rodiljnu naknadu. Ciljevi održivog razvoja da se ekstremno siromaštvo iskorijeni do 2030. godine zato su vrlo zahtjevni i ostvarivi samo uz velike napore.
Dvotrećinska društva
Pomoć siromašnima i osiguranje za slučaj osiromašenja stari su gotovo kao čovječanstvo. U povijesti se to najčešće provodilo privatnim humanitarnim programima ili zakonskim odredbama o obvezatnoj društvenoj pomoći siromašnima. Danas pristup borbi protiv siromaštva varira, no općenito je opredjeljenje da se društva sustavno trebaju nositi s tim problemom, a ne ga prepuštati sporadičnim i palijativnim aktivnostima.
U suvremenom društvu sve je izraženija dualizacija, odnosno polarizacija na dvije glavne skupine: skupina sigurnih i utjecajnih zaposlenih osoba i skupina onih koji su manje-više isključeni iz glavnih tijekova života, a to su, u prvom redu, dugotrajno nezaposleni i(li) samohrani roditelji. Tako se, primjerice, dansko društvo naziva “dvotrećinsko” društvo, što bi značilo da dvije trećine Danaca imaju relativno sigurno zaposlenje i prilično dobre uvjete života, a preostala je trećina naglašeno osiromašena.
Eurostat je objavio podatke za 2017. godinu koji pokazuju silazan trend opasnosti od siromaštva i društvene isključenosti u europskim zemljama, ali u Hrvatskoj je 27,9 posto ukupnog stanovništva na rubu siromaštva, gotovo 1,2 milijuna ljudi, što je svrstava u gornji dio zemalja s velikim postotkom opasnosti od siromaštva. Hrvatska tako bilježi manji rizik od šest članica EU-a, dok veći rizik siromaštva ima od čak 21 članice. Prema Eurostatu je između 2009. i 2012. godine 25 posto Europljana bilo na rubu siromaštva, dok se ta brojka smanjila na 22,5 posto u 2017. godini.
Hrvatska na začelju EU-a
U Hrvatskoj okvirno 10,3 posto ljudi ne može sebi priuštiti neke elementarne stvari za život, poput plaćanja računa i neočekivanih troškova, ne posjeduju automobil, televizor, ne jedu svaka dva dana proteinski bogatu hranu poput ribe ili mesa te si ne mogu priuštiti tjedan dana putovanja i odmora godišnje.
Postotak ljudi do 59 godina koji su u 2017. radili manje od 20 posto svojega radno sposobnog vremena (studenti isključeni) bio je 13 posto, što je i najgori pokazatelj za Hrvatsku, po kojem je na četvrtome mjestu u EU-u, odmah iza Irske, Grčke i Belgije. Naime, u Europi najveći rizik od siromaštva imaju Bugari (38,9 posto), iako su zabilježili pad opasnosti od siromaštva za 5,9 posto, a slijede Rumunji i Grci. Najmanji rizik bilježe Češka (12,2), Finska (15,7) i Slovačka (16,3), dok Slovenija i Francuska dijele 17,1 posto opasnosti. Najveće povećanje rizika bilježi Grčka, u kojoj se s 28,1 posto u 2008. godini taj postotak 2017. popeo na 34,8 posto opasnosti od siromaštva. Najveće smanjenje dogodilo se u Poljskoj, koja je s 30,5 pala na 19,5 posto.
Postotak opasnosti od siromaštva općenito se povećao u 19 zemalja članica EU-a, u jednoj je ostao stabilan, a u njih sedam se smanjio. Broj osoba teško lišenih materijalnih dobara povećao se u devet članica, a smanjen je u njih 18. Postotak radno sposobnih koji rade manje od 20 posto svojih mogućnosti povećao se u 18 članica, dok njih devet bilježi smanjenje. Ukupno je u Europskoj uniji 112,9 milijuna ljudi bilo na rubu siromaštva ili društvene isključenosti u 2017. godini. Statistika je obuhvatila ljude koji graniče sa siromaštvom nakon primanja socijalnih naknada (doplatci, nepovratna pomoć i slično), one koji su teško lišeni materijalnih dobara potrebnih za život i one koji su radno sposobni, ali u godinu dana rade manje od 20 posto svojeg vremena.
Zato je borba protiv siromaštva ključan dio europske strategije Europa 2020, koja za cilj ima povećanje zaposlenosti, BDP-a i razine obrazovanja, a u planu je smanjenje stope ljudi koji žive na rubu siromaštva.
Siromaštvo u Hrvatskoj
Dana 1. srpnja 2013. godine, dakle prije gotovo šest godina, Republika Hrvatska postala je 28. punopravna članica Europske unije. Nažalost, danas je Hrvatska jedna od najsiromašnijih članica EU-a. Računa li se BDP po glavi stanovnika, lošija je samo Bugarska, iako po stopi rizika od siromaštva, kako je već navedeno, stojimo nešto bolje. No to što je u Hrvatskoj manje građana izloženo riziku od siromaštva nego, primjerice, u Italiji, ne znači da su siromaštvo i socijalna isključenost kod nas manji problem. U Hrvatskoj se apsolutno siromaštvo ne mjeri sustavno. Ispitivanja toga tipa nose političke posljedice pa se izbjegavaju ili nerijetko prilagođavaju.
Prag siromaštva računa se kao 60 posto srednjega nacionalnog dohotka kućanstava. U Hrvatskoj je taj prag 25.668 kuna godišnje za pojedinca, odnosno 53.903 kune za kućanstvo s dvoje odraslih i dvoje djece mlađe od 14 godina. U Luksemburgu je pak prag siromaštva za pojedinca oko 17.500 eura!
Činjenica je da se naše društvo sve više raslojava, a nejednakosti povećavaju. Problem rastućeg siromaštva traži sustavnu i cjelovitu društvenu reakciju i potrebne promjene da se osigura trajno unapređenje kvalitete života stanovnika Hrvatske. Vlada RH još je 2014. godine donijela Strategiju borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti Republike Hrvatske (2014. – 2020.), s prikazom stanja siromaštva i socijalne isključenosti, uzrocima i projekcijama gospodarstva i društva. Strategija je izrađena u suradnji svih relevantnih sudionika: predstavnika tijela državne i javne vlasti, kao i lokalne i područne (regionalne) samouprave, predstavnika poslodavaca, sindikata, organizacija civilnoga društva i akademske zajednice.
Strategija ističe tri glavna prioriteta: borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti te smanjenje nejednakosti u društvu; sprječavanje nastanka novih kategorija siromašnih, kao i smanjenje broja siromašnih i socijalno isključenih osoba; uspostava koordiniranog sustava potpore skupinama u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Područja djelovanja za postizanje tih ciljeva jesu obrazovanje i cjeloživotno učenje; zapošljavanje i pristup zapošljavanju; stanovanje i dostupnost energije; pristup socijalnim naknadama i uslugama; pristup zdravstvenom sustavu; skrb o starijim osobama; borba protiv zaduženosti i financijska neovisnost; uravnotežen regionalni razvoj.
Iako je strategija dobro napisana i zamišljena, provedba je slabija i sporija te svjedočimo velikim demografskim i socijalnim problemima kao i nedovoljnom gospodarskom razvoju i izostanku društvenih reformi, problemima u sustavima medicinske skrbi i mirovinskom sustavu itd., što su sve uvjeti za uspješnu borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti.