Hoće li gradovi ostati žedni?
Sve izraženiji problem rasta broja stanovništva u urbanim sredinama s većim potrebama za vodom i neadekvatnim sustavima odvodnje oborinskih voda pojačan je klimatskim promjenama. Prema procjenama, do 2030. globalne će potrebe za vodom porasti 50 posto. Zabrinjavajući scenarij u vezi s pitkom vodom globalno već postoji jer više od polovine svjetske populacije živi u gradovima, a predviđa se da će do 2050. taj udio porasti na dvije trećine. Primjer Cape Towna u Republici Južnoj Africi, koji je početkom godine imao veliku krizu s pitkom vodom sa samo 50 litara po stanovniku, upozorenje je cijelom svijetu o mogućem scenariju koji očekuje mnoge gradove i države ako ne počnemo integralno upravljati vodama i racionalno koristiti zalihe vode. Imajući na umu predviđanja o porastu temperature, sušna razdoblja, neravnomjernost oborina, nemogućnost zadržavanja vode u kršu i izrazit prekogranični utjecaj na vodne zalihe u dunavskom području, možemo reći kako opskrba vodom u Hrvatskoj može postati ranjiva na klimatske promjene. Ako tome pridodamo povećane potrebe za vodom u ljetnim mjesecima u priobalju zbog velikog broja turista i s time povezan pritisak od onečišćenja na vode, problem postaje veći, osobito na otocima.
Te činjenice zahtijevaju i preokret u dosadašnjem razmišljanju u opskrbi vodom jer vrlo veliki gubici vode u sustavima javne vodoopskrbe u Hrvatskoj koji dosežu gotovo 50 posto (čak 230 milijuna m³/god.) odaju dojam kako nismo racionalni u korištenju vode. Problemu gubitaka voda iz sustava javne vodoopskrbe desetljećima se nije pridavalo osobitu pozornost pa su se umjesto smanjenja gubitaka rješenja tražila u novim izvorištima. To neracionalno promišljanje, koje je financijski opterećivalo krajnje korisnike i pružatelje usluga, tražilo je promjenu. Ona je došla potkraj 2017. godine, kada su Hrvatske vode pokrenule program smanjenja gubitka voda u javnim vodoopskrbnim sustavima ukupnog iznosa većeg od 100 milijuna kuna u 2018. godini, putem kojeg će se sufinancirati projekti javnih isporučitelja vodnih usluga. Također, u racionalnosti upravljanja pitkom vodom potrebno je provesti reformu i okrupnjavanje isporučitelja vodnih usluga kako bi se omogućila sigurna, ekonomična i kvalitetna usluga jer 90 od 135 isporučitelja ima vrlo upitnu rentabilnost poslovanja.
U razdoblju od 2000. do 2011. godine poplave su u Europi zahvatile 3,4 milijuna ljudi i odnijele više od 1000 ljudskih života, a procjenjuje se kako će do 2085. godine poplavama biti izloženo čak 5 milijuna stanovnika godišnje, posebno u gradovima.
Kako se danas za vodoopskrbu iskorištavaju podzemne vode u 86 posto slučajeva te se priključenost stanovništva na javne sustave planira sa sadašnjih 84 posto povećati na 90 – 95 posto, pitanje sigurne opskrbe vodom postaje složenije u okolnostima klimatskih promjena, ugroženosti i smanjenja vodnih zaliha.
Podaci i analize pokazatelja stanja voda upozoravaju na činjenicu da su vodni resursi Hrvatske izloženi utjecaju ljudskih aktivnosti. Ugroženost zaliha voda odnosi se na onečišćenja voda od poljoprivrede, komunalnih otpadnih voda, otpadnih voda iz gospodarstva, odlagališta otpada, prometnica i drugo. Zaštita voda provodi se redovitim nadzorom stanja voda i provedbom mjera kako bi se postiglo dobro stanje voda, ali i gradnjom sustava za prikupljanje i pročišćavanje otpadnih voda.
Od definiranih 768 aglomeracija u Hrvatskoj, za njih 282 veće od 2000 ES treba uspostaviti sustave odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda sukladno propisima EU do 2023. godine, za što je potrebno 22 milijarde kuna, što se velikim dijelom osigurava iz europskih fondova. Danas je na sustave javne odvodnje priključeno 46 posto stanovništva, a pročišćavanjem otpadnih voda obuhvaćeno je 35 posto stanovništva. Proglašenjem vodnog područja Dunava osjetljivim područjem štite se i vodni resursi tog područja. Radi zaštite vodnih zaliha Hrvatske proglašeno je 16 zaštićenih područja površinskih voda i 320 zaštićenih područja podzemnih voda te šest ranjivih područja u 75 općina u sedam županija i Zagrebu zbog onečišćenja nitratima poljoprivrednog podrijetla i na njima će se provoditi pojačane mjere zaštite. Zasad je kakvoća vode iz javnih sustava zadovoljavajuća jer je, prema podacima Zavoda za javno zdravstvo, neispravnih uzoraka u 2017. bilo samo 3,1 posto. Problemi u kakvoći voda odnose se na lokalne vodovode, kod koji je čak 56,4 posto uzoraka bilo neispravno, a privatni bunari ispituju se samo na zahtjev korisnika. Nekih problema ima i u istočnoj Slavoniji tamo gdje je povećana koncentracija arsena, željeza, mangana i amonija, koji su prirodno prisutni u dubokim vodonosnicima pa se rješenja traže u poboljšanim tehnologijama uklanjanja na prihvatljivu razinu te novim izvorištima.
Problem opskrbe vodom velikih urbanih sredina pod utjecajem klimatskih promjena moguće je riješiti samo racionalnom uporabom pa su tako sve više u fokusu otpadne vode gradova, koje se u nedostatku izvora pitke vode mogu reciklirati i ponovno upotrijebiti. Dok se na svjetskoj razini danas više od 80 posto otpadnih voda vraća u ekosustav bez pročišćavanja ili ponovne uporabe, ugrožavajući zdravlje i ekosustave, neke države uspješno recikliraju pročišćene vode u nedostatku ostalih izvora vode. Procjenjuje se da se na dan u svijetu ponovno upotrijebi oko 22 milijuna m³ vode na dan, od čega najviše u SAD-u, dok, primjerice, Izrael planira do 2020. ponovno koristiti 50 posto pročišćene vode za navodnjavanje. U Europi je aktivno više od 200 projekta vezanih za ponovnu uporabu vode, a u Hrvatskoj je puno veći broj slučajeva recikliranja onečišćene vode (npr. zalijevanje hortikulture u kampovima Krk, Park Umag) u odnosu na ponovnu uporabu vode (betonare, praonica rublja Klinike za ortopediju Lovran).
