Gradovi pod prijetnjom poplava
Od svih opasnosti koje mogu biti izazvane klimatskim promjenama, najveća su prijetnja poplave. One koje su se dogodile proteklih godina pokazuju da su i pojedini dijelovi državnog područja Hrvatske vrlo ranjivi i to uglavnom zbog nezavršenih zaštitnih sustava ili neizgrađenih i nedovoljno održavanih regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina. Procjenjuje se da poplave potencijalno ugrožavaju oko 15 posto državnoga kopnenog teritorija, od čega je veći dio zaštićen i omogućava različitu razinu sigurnosti. Promatrajući više od 260 evidentiranih povijesnih poplava iz baze podataka Hrvatskih voda, može se zaključiti kako je vodno područje Dunava u nepovoljnijem položaju od jadranskoga vodnog područja. Katastrofalna poplava 2014. godine u istočnoj Slavoniji i bujične poplave na zadarskom području 2017. upozorile su na moguće posljedice ekstremnih oborina koje premašuju i projektirane količine za koje su sagrađeni sustavi kao i utjecaj međudržavnih rijeka, koje mogu donijeti oborinsku vodu iz susjednih zemalja.
U sustavima kružnog i održivog gospodarstva otpadne vode nisu samo alternativni izvor vode, one stvaraju novu vrijednost i mogu biti izvor energije, hranjivih i ostalih tvari koje se mogu ponovno upotrijebiti, a odgovorno upravljanje vodama može pomoći u zaštiti ekosustava.
Uz predviđene projekte sustava obrane od poplava, koji se kontinuirano grade te bi trebali biti potpuno sagrađeni do kraja 2038. godine, posebno mjesto valja dati prirodnim resursima koji se mogu staviti u funkciju uz relativno manje troškove, a mogu dati odgovore na klimatske promjene. Pokazalo se to kao odlična praksa. Retencije i akumulacije u koje se “sprema” višak vode i snižava razina vode u vodotocima postaju vrlo moćan alat u borbi protiv poplava uzrokovanih klimatskim promjenama.
Također, kontroliranim upravljanjem ustavama na tim objektima omogućuje se i uporaba spremljenih voda za druge potrebe u sušnim razdobljima (vodoopskrba, očuvanje bioraznolikosti), a dio su njih vrijedna zaštićena područja zbog iznimne bioraznolikosti (parkovi prirode Kopački rit i Lonjsko polje). Korist retencija u obrani od poplava posebno je vidljiva za srednje Posavlje kojim se štiti Zagreb i nizvodno područje slijeva Save, ali i istočnu Slavoniju i Baranju s retencijskim područjem Kopačkog rita, zatim za Zagreb koji od bujičnih voda s Medvednice štite brdske retencije, za Kosinjsku dolinu s retencijom Lipovo polje i druge. Prema podacima Hrvatskih voda iz ožujka 2017. godine, u Republici Hrvatskoj je 18 sagrađenih nizinskih retencija, ukupnoga kapaciteta većeg od 2,2 milijarde m³, čime Hrvatska postaje primjer dobre prakse u obrani od poplava i ostalim europskim zemljama. Osim retencija, pronalaze se i drugi prirodni resursi u borbi protiv poplava. Tako se diljem Hrvatske provode projekti čišćenja starih kanala, revitalizacije rukavaca (projekt DravaLIFE), čišćenja špilja i jama, a stavit će se u funkciju i retencija Kupčina u obrani Karlovca i retencija Hreljin u obrani Ogulina. Karte opasnosti od poplava i karte rizika trebale bi biti dio svih prostornih planova kako bi se u budućnosti izbjegli problemi plavljenja objekata u nebranjenim područjima.
„Kriza vode najprisutnija je, najozbiljnija i najnevidljivija dimenzija ekološkog pustošenja planeta Zemlje“ Vandana Shiva, indijska fizičarka, ekološka aktivistica i spisateljica.
U nekim našim gradovima dogodile su se takozvane urbane poplave: betonirane i asfaltirane vodonepropusne površine pri obilnoj oborini uzrokuju bujične vode koje gradske kanalizacije ne mogu prihvatiti. Zbog toga se u okviru svjetske prakse posljednjih 20-ak godina postupno uvode novi pristupi u urbanim područjima, tzv. održivi sustavi urbane odvodnje oborinskih voda s nizom “zelenih” objekata kao što su zatravljeni jarci, lagune, bioretencije, biljni uređaji, podzemne retencije, kišni spremnici, infiltracijski jarci, kišni vrtovi, zeleni krovovi, zeleni zidovi, ali i popločavanje ulica ili uporaba propusnih materijala poput upijajućeg betona. Mnogo je uspješnih projekata diljem svijeta, a na svjetskim iskustvima i Hrvatska polako uvodi “zelenu infrastrukturu” u rješavanje urbanih poplava. Grad Pula realizirao je djelomično “zeleni” projekt, dok pripremljen projekt ozelenjavanja Zadra kod Starog i Novog Bokanjca čeka realizaciju.